Kreativnost obično krasi duboko ličan pečat izrastao iz skupa osobina koje u konačnici podrazumijevaju spajanje postojećih ili novih ideja na nov,originalan način. Ona se ne može sakriti. No, nije dovoljno samo biti krativan i imati talent/e, neophodno je razvijati i poduzetničke i komunikacijske vještine kako bi talent bio lakše prepoznat i razvijan.
Ona može biti i otklon, otpor prema svijetu koji njeguje uobičajene vrijednosti, ventil za ono što se na kolektivnom nivou potiskuje jer školska sredina često ne podstiče ili čak „guši“ kreativnost. Kompetentan nastavnik treba da ima ulogu „ogledala“ u prepoznavanju kreativnosti djeteta. Kreativnost, sposobnost stvaralaštava i samostalnost se ne može razvijati ako je dijete u zavisnom i podređenom položaju koje je „svedeno na predmet odgojno-obrazovne obrade“.
Pomoći učiteljima u njihovim nastojanjima da razvijaju dječiju kreativnost moguće je osnaživanjem autonomije nastavnika na načine kojima se podstiče da zajedno sa djecom sukonstruira kurikulum, i kroz osmišljeno pedagoško vođenje promiče: poučavanje usmjereno na dijete, na ishode razvoja i učenja, integrisano poučavanje, aktivno učenje, kritičko razmišljanje, nagrađivanje nekonformističkog mišljenja,...